Rotwailer

ako trebate savijet, samo pišite. rado bih pokušao pomoći...

Ovo je kratki govor koji je u jednoj priči ispričala cura zaljubljena u princa. Kad su je gusari oteli od njega, on je krnuo u potragu za njom. Ovo su riječi kojima je opisala njegov početak putovanja:

Trebate znati da nije ljubav bila ta koja ga je motiviralo. Već obaveza. Ja sam bila njegova obaveza. On je dao obećanje. Obećanje koje je sad bilo prekršeno i poništeno. Kao i sve svoje pogreške ranije, princ je htio i ovu popraviti. Plemeniti cilj, to je sigurno, ali i sebični isto toliko. Jer išao je da umiri sam svoju bol.

Skužite ovo: doživite neku anegdotu, (ne)zgodu ili bilo kakav doživljaj. I kad ju krenete prepričavati ili ispričati nekome, jeste li primijetili da malko (ili možda jako) promijenite tu anegdotu.
Dodate neke dijelove kojih nije bilo, ili samo ju ispričate malo drugačije da bude zanimljivija jer smatrate da će tako biti bolja.
Što nas tjera da mijenjamo i ''paprimo'' priču s nečim što se nije zbilo??? Zašto to radimo?
U svakom slučaju, zanimljivo je kad malo razmislite o tome.

Ovo je iz jedne pripovijetke Edgara Alana Poea, zvana William Wilson. Radi se o čovjeku kojeg još od malih nogu jedan dječak gnjavi. Kako odrasta, taj mu čovjek sve više smeta i upropaštava život. Na kraju ga sretne i ubije, a ovaj mu na samrti reče:

-Pobijedio si, predajem se. Ali od sada si i ti mrtav- mrtav za svijet, za nebo i za nadu. U meni si postojao- a pogledaj na ovom liku, koji je tvoj, kako si mojom smrću do kraja usmrtio sama sebe.

Meni je tekst izvrstan!!!!!!!

Ne znam da li ste primijetili, ali kad god učinite neko dobro djelo ili čin, očekujete da to bude zapaženo od drugih i da vam se nekako vrati. Možda i ne kažete na glas da tražite uslugu za to dobro djelo, ali u sebi se nadate da ono bude nagrađeno.
A sad ja pitam vas: je li to onda zaista dobar čin? Nije.
Nije iz tog razloga što vi to niste učinili za druge, već za sebe. Sebe ste htjeli nagraditi tako da drugima učinite neku stvar i potajice se u sebi nadate da će vam to biti vraćeno. Tako da ustvari niste pomogli drugima jer ste to dobra srca htjeli, već zato jer ste VI nešto htjeli.
Ne kažem da je to loše, to svi rade. Ali opet pokazuje da čovjek i nije tako društveno biće. A mislim da oni koji su prirodno dobri i koji ne očekuju uzvrat za svoje dobro djelo na ovom svijetu su (nažalost) samo likovi iz crtića…

Znam da svi žale za prošlim vremenima. Svi bi htjeli da se vrate tamo gdje im je bilo lijepo. Ali oni koju su se vratili na mjesto kad gdje im je nekad bilo super, ostanu jako razočarani.
To je prilično tužna tema. Razlog zbog kojeg se ne valja vraćati na takva mjesta je taj što kad se vratimo očekujemo da nam bude kako nam je bilo i prvi puta. A to je nemoguće.
Samo forsiramo lijepa vremena koja su prošla. To je kao u kinu: kad film traje, sve je puno. Rulja se čuje, magija traje. Ali kad film završi, to je samo prazno mjesto.
Zato bolje da ona lijepa vremena i mjesta budu tamo gdje ostaju ista- u našim sjećanjima…

Kod alkoholičara postoji jeda veliki problem. Oni nemaju potrebu za alkoholom, alkoholizam nije bolest. Ne postoji ta bolest, postoje samo slabi ljudi koji nemaju dovoljno discipline i volje u životu da se odupru najlakšem izlazu.

Ne trebaju nam nikakve grupe niti rehabilitacijski centri da bi prestali biti ''alkoholičar''. Sami možete prestati piti kad god želite. No opet, je li pametno prestati piti ako to zaista volite? Ako uživate u pivi, bambusu, gemištu... Zašto si to uskratiti? Ako volite to, popite si. Popite čašu, dvije. Ako cijeli život posvetite izbjegavavanju nečeg što volite, onda ta ista stvar još uvijek kontrolira vaš život i niste stekli nikakvu disciplinu i snagu volje.

Sada možda mislite da ste vi tip osobe koja mora imati sve ili ništa. Ali opet, to nije istina. Sve ili ništa je lagano, ali piti malo- odgovorno. To je kontrola. Kontrola dolazi iznutra.

Ovo ide za sve nas. I ja sam proživio prvu i najveću ljubav i još danas patim za njom. I znam da svi vi ste imali takve ljubavi, prve i najveće. Ali trebali bi znati....

Znam da vam se čini da je ta prva ljubav i jedina prava, ali VJERUJTE mi nije. Imate još toliko puno života pred sobom. I ima ljudi koji govore da im se to čini uzaludnim govorom jer mi kao ne razumijemo pravu ljubav, ali to je greška. Treba prvo malo živjeti život, ne stati odmah na prvoj vezi. Živite malo svoj život, zabavite se. Tek onda si ga možete uskratiti ozbiljnom vezom.

Sve priče koje ste čuli, čitali o ljudima koji su vidoviti, koji vide budućnost i slično. To su sve izmišljotine. Nemojte dati da vam takve stvari okupiraju život. Nemojte dati takvm stvarim da vam vode život. Svaka takva priča iza sebe krije logično objašnjenje, samo što je ljudima lakše povjerovati da netko ima odgovor nego pokušati ga naći.

Znate one reklame da spasite djecu s paralizom, pa zatim da spasite gladne u Africi. Svi vidimo te reklame i 90% nas ne obraća pozornost na njih. Zašto to radimo?
Lako je zamišljati da ti ljudi nisu stvarni, lako ih je zanemariti. Ali oni jesu stvarni, stvarni su kao ja ili ti, sa stvanim problemima.
Pa zato sljedeći put kad vidite tu reklamu, ne okrćite glavu.

Još jedna o ljudima…. Čemu sve ove ograde i prepreke između nas? Zašto je potrebno da između susjeda bude ograda visoka? Svi se izoliravaju, a to nije u redu. Ne možeš se izolirati od ostatka svijeta. Podizanjem zidova ništa se ne rješava, no rušenjem zidova se približujemo jedni drugima…

Većina ljudi danas je već izgubila vjeru u čovječanstvo. Nitko nikom e ne vjeruje, svugdje oko nas samo su sumnje i nepovjerenje. Samo neki dan sjedio sam u vlaku i prijmetih da svi ljudi sjede odvojeno, nitko se neće nikom približiti, upoznati….

Svi zaobilaze sve u širokom luku. A za sve to su krivi mediji. Mi živimo u svijetu medija. To je svijet kojim se odrasli preokupiraju. A to nije ni približno slično onom svijetu kakav stvarno je.
Recimo, znam jednu ženu koja svake slobodne večeri odlazi u umirovljenički dom. To joj nije obaveza, niti joj itko za to plaća. Ona to čini jednostavno iz čiste dobrote i volje da pomogne starim, usamljenim ljudima koji samo žele prijatelja. Ali hoće li ona biti u Dnevniku?- neće.
Zatim, prijatelji mojih roditelja su posvojili dvoje djece iz doma za maloljetnike. Oni su jednom bili također stranci toj djeci, a sad su im, evo, dragi, brižni roditelji. A hoće li se o njima pričati na radiju?- neće.
Pa opet evo, prošli mjesec jednom je čovjeku pukla guma usred noći. Moj stric je prolazio i stao da pomogne mladom čovjeku. Napravio je to iz čiste dobrote. Hoće li on biti u novinama?- neće.

Ja sam naveo samo neke od primjera koje znam, osvrnete li se malo samo i vi će te primijetiti da svijet nije tako crno neprijateljsko mjesto. Zato morate znati da iako su u vijestima samo ubojice, zločinci, nesreće- oni su ipak samo manjina. Veći dio svijeta još uvijek čine dobri, brižni ljudi… Kad bi to svi znali, svijet ne bi bio toliko mračan.

OVO JE ISTINITA PRIČA (samo malo ubrzana)

Sin (10 god.): Što je demokracija?
Otac: To nešto ima veze sa mladićima koji ubijaju jedni druge.
Sin (10 god.): A što kad dođe moj rd? Budeš li htio da ja odem u rat?
Otac: Za demokraciju, svaki bi otac dao svog jedinorođenog sina.

Nekoliko godina kasnije sin ode u rat (II. Svjetski Rat). U jednoj akciji bomba padne kraj njega…)
Doktori ga uspiju spasiti, ali ne posve…

Doktor: Nemoguće je za stanje ovog čovjeka da osjeti bol, užitak, sjećanje, snove ili misli…
Ovaj mladić bit će bez osjećaja kao i mrtvaci, sve do dana dok im se pridruži.

Sin (18. god) misli: Ne znam da li sam živ i prisjećam se ili sanjam i mrtav sam. Kako mogu
znati što je san, a što stvarnost… Kad ne znam da li
sanjam ili sam budan…

Sina su spasili, ali je nepokretan, njem, slijep… u stanju je micati samo prstom lijeve ruke.

Sin (18. god) misli :Ostao sam bez dijelova tijela. Bože, molim te daj da me čuju. Bože,
molim te…. Ako me neće čuti bit ću ovakav još godinama…

Doktor: On je kao komad mesa koji samo nastavlja živjeti…
Sin (18. god) misli: Neće valjda zauvijek biti ovako? Hoće li?? O ne, molim te ne.
Mamica? Mamica gdje si? Mamica, gdje si, imam noćnu moru i
Nikako da se probudim…

Nakon nekog vremena sin razmišlja.

Sin (18. god) misli: Ležim ovdje kao neka nakaza prirode.

Sad se sin prisjeća očevih riječi iz djetinjstva.

Otac: Uvijek zapamti Moresovu abecedu. Znaš ju'
Sin (10 god.): DA, znam sve, tata.

Predsjednik, načelnik, vojskovođa i zapovjednik su se skupili oko mrtvo mirnog tijela mladića. On ih skuži i prstom otipka Moresovu abecedu.

Predsjednik: Što je to?
Načelnik: To je Moresova abeceda.
Predsjednik: I? Što kaže?
Načelnik: S.O.S. Pomoć. Ubite me. I to ponavlja. Ubite me.
Zapovjednik: I predsjedniče, što kanite poduzeti?
Predsjednik: On je produkt vaše profesije, ne moje…

Predsjednik, načelnik, vojskovođa ni zapovjednik ne ispune mladićevu želju. Svi odu iz sobe i nastave posao bez imalo sažaljenja.. Mladić (sin) uhvati medicinsku sestru čvrsto za ruku dajeći joj do znanja da želi od nje da mu skrati muke. Ona to učini….
Sin (18. god) misli: Hvala ti.

Sad se prisjeća očevih riječi: '' Svaki se čovjek suočava sa smrću sam..''

Sin (18. god) misli: Iznutra vrištim, ali nitko ne obraća pozornost.
Da imam ruke, zadavio bih se,
Da imam noge, pobjegao bi,
Da imam glas, mogao bi si praviti bar neko društvo…

Sve završava sinovim sprovodom…

Jednom je majka imala rođendan, a sin nije znao što da joj daruje. Budući da je majka voljela more, sin je pješaćio dva dana do mora. Kad je stigao, uzeo je pijesak iz mora i počeo pješaćiti dva dana natrag. Kad je stigao, dao je majci poklon. Ona je bila oduševljena i rekla:'' Hvala ti, ali nisi trebao pješaćiti tako daleki put. Zadovoljila bi se nećim manjim.'' A sin joj na to odgovori:'' Ali majko, putovanje je dio dara.''

POUKA: Najbolji dar je kad pokažeš da bi učinio sve za neku osobu

Jeste li primjetili kako drage vam osobe imaju stvari koje vam idu na živce, i kako bi rado kad bi one promijenile to? A sad zamislite da one to iučine, da promijene svoje mane... Da su (barem za vas) bez mana. To ne bi više bila ta ista osoba. Bio bi to netko drugi. Vaš odnos više ne bi bio tako dobar. Možda je baš ta mana zaslužna za vaše sretanje, upoznavanje.... Možda je ona ključan dio zbog čega volite tu osobu. Zato prihvatite mane, imate ih i vi. I nemojte ih mijenjati za nikoga, jer ako netko traži od vas da se promijenite, to nije ono pravo.....

Kako prepoznati pravu ljubav? Na žalost, pravu ljubav moguće je prepoznati onda kad je za većinu već prekasno. Kada jednog dana u starosti budete sjedili doma u fotelji, gledali TV i jedva žvakali nekakve bombone, jedni i nemoćni, znat će te i sami da su vam godine odnijele i zadnje trake ljepote. I tada, u tom trenutku, kad vas ''bolja polovica'' pogleda istim žarom i ljubavlju u očima, i kad osjetite da ste joj/mu vi sve u životu, onda znate... to je prava ljubav.

Kako dokazati zašto nije u fer playu uzimati steroide? Najlaše je to objasniti primjerom ''Specijalne Olimpijade'' (- to su olimpijske igre za ljude sa invaliditetom).
Kada netko uzima steroide, to je isto kao i da se normalna osoba prijavi na ''Specijalnu Olimpijadu''.
Jer se tim činom izvlači sav fer play i pošteno natjecanje iz igre. I oni koji pobijede pomoću steroide nisu zapravo pobijednici, oni su pičkice. I trebali bi to priznati.

Svi koji smatraju da je Hrvatska loša zemlja i da je loše vođena trebali bi shvatiti jednu stavar.
Hrvatska ima problema, ali ona je ipak naš dom, naš tim. I ako ne želiš navijati za svoj tim, nije ti mjesto na stadionu.

Definicija ludila je kad se isti pothvat čini više puta, i svaki put da se očekuje drugačiji rezultat.

(Pasija prikazuje Isusovu žrtvu i svi koji ne vole film smatraju se ateistima)
Istina: Ako želiš biti kršćanin, to je ok. Ako ne voliš film, to je ok. Jer bi se kršćani trebali fokusirati na to što je Isus učio, a ne kako je umro. Fokusiranje na to kako je umro su radili ljudi u srednjem vijeku i to donosi loše rezultate. Ne bi se trebali osvrtati na muku i smrt Isusovu, mnogo je ljudi onda bilo razapeto. Ne bi se trebali oslanjati na nasilje da utvrđuje vjeru.

Pravi ustroj države je da bi ona mogla krenuti u rat, ali istovremeno se pretvarati da ne želi. Vi ljudi koji podupirete rat trebate protestane protiv rata jer zbog njih država izgleda kao da je dobra zemlja. A vi ljudi koji prosvjedujete protiv rata trebate podupirače rata, jer ako bi cijela draža bila protiv, bili bi svi pičkasti, i svi bi nas iskorištavali.

(Cura je ostavila dečka koju je on jako, jako volio. I sad su mu ogorčeli gotičari htjeli pružati utjehu u tome da se druži s njima, te da piše pjesme o tome kako je život glup i besmislen.)
''Ne hvala, ja volim život''
''Što, ali upravo te odjebala cura''
''Da i tužan sam. Ali istovremeno sam sretan, sretan sam što postoji nešto što me učinilo tužnim. Osjećam se živim, znate, osjećam se ljudski. Jedini način da sam sad tako tužan je zato jer sam osjetio nešto lijepo prije. Zato moram prihvatiti dobro i loše, tako da to što sad osjećam je lijepa tuga. Pretpostavljam da vam se to čini glupim.
''...''
'' Ali hvala na ponudi. Ali ipak bi radije bio plačljiva pičkica nego pederski gother.''

Istina o travi je da nećeš postati ovisan,
niti ćeš potpomagati teroristima,
niti ćeš ubijati.
Problem kod trave je da ju uzimaš kad ti je dosadno,
a kad ti je dosadno trebao bo otkrivati svoje skrivene talente i biti kreativan.
Ako pušiš travu cijeli život, nećeš nikada shvatiti da si dobar u bilo čemu.

Jednog dana dojadi vodenkonju da bude vodenkonj.
Pa si je nacrtao pjege da bude poput leoparda, ali nikog nije zavarao jer su svi znali da je on vodenkonj.
Pa si je nacrtao pruge da bude kao tigar, ali nikog nije zavarao jer su svi znali da je on vodenkonj.
Pa si je nacrtao ljuske da bude kao riba, ali nikog nije zavarao jer su svi znali da je on vodenkonj.
Na kraju je rekao sam sebi: Hej, ja sam vodenkonj i to ću uvijek ostati.
I čim je to priznao sebi sve su ga životinje prihvatile.

POUKA: Ti si ono što jesi i ništa to ne može promijeniti.

Jedan je škorpion lutao svijetom i došao do velikog jezera koje nije mogao sam prijeći.
Ugledao je žabu i rekao joj: Prenesi me prko jezera i neći te ubosti.
Žaba na to odgovori: Može, ali obeća mi da me ni na putu do druge strane niti poslije nečeš ubosti.
Škorpion pristane i skoči joj na leđa.
Na pola puta prijeko škorpion ubod žabu, ona ga pogleda i kaže: Zašto? Zašto si me ubo? Sad ćemo oboje umrijeti.
A škorpion odgovori: Oprosti, nisam se mogao suzdržati. Ja sam škorpion.
I oboje su umrli u jezeru.


POUKA: Ne možeš promijeniti ono što jesi.

Ovo je citat iz filma BILO KOJA NEDJELJA. To je film o američkom nogometu i ovaj trenerov govor nije ocufani kao ostali. Totalno je nadahnjujući, istinit i dobar. Najbolji je i morao sam ga staviti ovdje. Izrečen je prije početka utakmice za prvaka.



'' Ne bih znao što da vam kažem, da budem iskren. Tri nas minute dijele od najveće utakmice u našim profesionalnim životima. Sve se svodi na danas. Sad, ili ćemo osvanuti kao ekipa, ili ćemo pasti. Centimetar po centimetar, akcija po akciji, dok sve ne završi. Trenutno smo u paklu, gospodo. Vjerujte mi. I možemo ostati ovdje, da nas pretuku na mrtvo ime, ili možemo probati izboriti si put natrag na svijetlo. Možemo se popeti iz pakla, centimetar po centimetar.

Sad, ja nemogu to učiniti za vas. Ja sam prestar. Kad se ogledam i vidim vaša mlada lica pomislim... Hoću reći, ja sam donio svaku moguću pogrešnu odluku u svom životu koji čovjek poput mene može donjeti. Spiskao sam sav svoj novac, vjerovali ili ne. Otjerao sam od sebe sve koji su me ikad voljeli. I u posljednje vrijeme, nemogu više podnijeti lice koje vidim u ogledalu. Znate kad ostarite u životu, neke vam se stvari oduzmu. I to je dio života. Ali to tek shvatite kad počnete gubiti stvari. Shvatite da je život ta stvar s centimetrima. A tako je i američki nogomet. Jer o kojoj god igri se radilo, životu ili američkom nogometu, margine za pogreške su premale. Hoću reći... jedan korak prekasno ili prerano i nećete uspijeti. Jedna sekunda prebrzo ili presporo, i nećete stići uhvatiti loptu. Centimeri koji su nam potrebni su svugdje oko nas. Oni su u svakom trenu igre, svakoj minuti, svakoj sekundi. U ovoj ekipi, mi se borimo za taj centimetar. U ovoj ekipi, mi trgamo sebe i ostale u komade za taj centimetar. Grebemo noktima za taj centimetar. Jer znamo da kad zbrojim sve te centimetre, to će napraviti jebenu razliku između pobjede i poraza! Između života i smrti! Reći ću vam ovo- u bilo kojoj borbi, dečki koji su voljni umrijeti, to su dečki koji će pobijediti za taj centimetar. I znam da ako kanim imati bilo kakav život dalje, to je zato što sam i dalje voljan boriti se i umrijeti za taj centimetar. Zato jer to je život. Tih 15 centimetara ispred vaše face.

Sad, ja vas ne mogu prisiliti da to učinite. Morate pogledati tipa do sebe, pogledati mu u oči. Mislim da ćeš vidjeti tipa koji je spreman ići taj centimetar s tobom. Vidjet ćeš tipa koji je spreman žrtvovati se za ekipu, jer zna da kad se sve svede na to, zna da ćeš i ti napravit isto za njega.

To je momčad, gospodo. Ili ćemo osvanuti, sada, kao ekipa, ili ćemo umrijeti, kao individue. To je američki nogomet, gospodo. To je jednostavno tako. Sad, što ćemo učiniti?...''

(Ovo je skinuto iz Jutarnjeg lista)

Alkohol i cigarete su gori od ilegalnih droga kao što su marihuana i extasy.
To je pokazalo najnovije istraživanje provedeno na mladima u Engleskoj.
Englezi čak predlažu da se alkohol i cigarete uvrste u ilegalna sredstva zbog opasnosti koje predstavljaju za čovjeka i cijelo društvo.

Ima jedan zanimljiv, iako totalno fikcionalan, primjer zašto bi trebali brinuti za okoliš ismjer u kojem svijet ide. Jer smjer u kojem sad ide, ne obećava svijetlu budućnost. Što ako u budućnosti smisle stroj za putovanje kroz vrijeme? I tamo bude toliko gadno da odluče doći u naše vrijeme? svijet bi se prenapučio i vladao bi kaos. A kako bi onda bilo toliko puno ljudi sada ovdje, oni bi iz budućnosti samo dolazili i dolazili. Zato, čim više se trudite da uljepšavmo svijet nama, i budućim naraštajima.

Ovo niste očekivali, he he he....

(Ovo je skinuto s net portala)


Dugokosi tinejdžeri, ljubitelji heavy metala, obično su inteligentniji i talentiraniji od svojih vršnjaka, a žestoki rifovi i provokativni tekstovi im pomažu da izbace nagomilani stres.


Inteligentni tinejdžeri često slušaju heavy metal kako bi se lakše nosili s pritiskom koji proizlazi iz njihove nadarenosti i sukoba s okolinom, pokazuje najnovija studija.

Anketa koja je provedena u Velikoj Britaniji na 1000 ispitanika, članova Nacionalne akademije za talentirane i nadarene mlade, pokazala je da roditelji čija su dugokosa djeca odana Iron Madienu, System of a Downu, Slipknotu ili In Flamesima, nemaju razloga za brigu. Teško da će od njih nastati mladi delikventi.

Brian May, gitarist Queena diplomirao je astrofiziku.

Istraživanja su opovrgnula dosadašnje vjerovanje da ovu glazbu slušaju neobrazovani delikventi. Naime, dokazano je da veliki broj adolescenata koji su iznimno bistri, slušaju upravo ovu vrstu glazbe koja im pomaže da se bolje snađu u stresnim situacijama.

"Postoji percepcija javnosti da nadareni i talentirani studenti slušaju klasičnu glazbu i provode mnogo vremena čitajući. To je potpuno netočan stereotip, dok s druge strane postoji percepcija da heavy metal glazbu slušaju delikventi. Mi smo sa svojim istraživanjem uspjeli dokazati da su to samo stereotipi'', kaže Stuart Cadwallader, psiholog koji je sudjelovao u istraživanju.

Znanstvenici su proučavali grupu s niskom razinom samopoštovanja, koja se ne osjeća baš prihvaćeno od okoline, te dokazali da njima upravo hevy metal pomaže da se oslobode nagomilanog stresa.

Sudionici su otkrili da im stihovi tih pjesama, koji često obrađuju socijalne i političke teme, puno više odgovaraju, nego ljubavni tekstovi pop-pjesmuljaka, dok im agresivni tonovi pomažu da iz sebe istjeraju svu negativnu energiju.